Alimentacija nije samo finansijsko pitanje – ona je izraz roditeljske odgovornosti i brige.
Ako se suočavate sa izazovima u vezi sa izdržavanjem deteta, pravovremena pravna pomoć može biti ključna da zaštitite pravo deteta i obezbedite mu dostojanstven život.
U kontekstu porodičnog prava, alimentacija, odnosno izdržavanje deteta, predstavlja jedno od najvažnijih pitanja nakon razvoda ili prestanka vanbračne zajednice.
Roditeljska odgovornost ne prestaje raskidom partnerskog odnosa, pa roditelj koji ne živi sa detetom ima zakonsku obavezu da doprinosi njegovom izdržavanju.
U ovom tekstu bavićemo se najčešćim pitanjima klijenata o alimentaciji – kome pripada, kako se određuje, koliko traje i šta ako se ne plaća.
Čest slučaj u praksi je da roditelj kod koga je dete ostalo ne želi da traži alimentaciju „da ne pravi problem“.
Važno je znati: alimentacija nije pravo roditelja, već pravo deteta i roditelj se tog prava ne može odreći.
ŠTA JE ALIMENTACIJA?
Alimentacija je zakonska obaveza jednog roditelja da finansijski doprinosi potrebama deteta, uključujući:
-Hranu, odeću, obuću
– Smeštaj i režijske troškove
– Obrazovanje
-Zdravstvenu zaštitu
– Vanškolske aktivnosti, u zavisnosti od standarda porodice
Ova obaveza postoji bez obzira na vrstu odnosa roditelja – da li su bili u braku, vanbračnoj zajednici ili su se nikada nisu zvanično vezali.
KO ODLUČUJE O VISINI ALIMENTACIJE?
Ukoliko roditelji ne mogu da se dogovore sami, visinu alimentacije određuje sud u okviru postupka za razvod braka ili podnošenjem tužbe za izdržavanje deteta
Sud donosi odluku u skladu sa najboljim interesom deteta, uzimajući u obzir:
-Potrebe deteta prema uzrastu i zdravstvenom stanju
-Mogućnosti i primanja roditelja
-Ukupan životni standard deteta pre razvoda
U praksi, sudovi često određuju alimentaciju kao procenat od mesečnih prihoda roditelja – npr. 15% do 25% po detetu, ali to može varirati.
DO KADA SE PLAĆA ALIMENTACIJA?
Obaveza izdržavanja traje do:
-18. godine deteta,
– ili do završetka redovnog školovanja, najkasnije do 26. godine.
U slučaju da dete ima zdravstvene ili razvojne smetnje, roditelj može biti dužan da izdržava dete i duže, pa čak i doživotno, ako dete nije sposobno za samostalan život.
VISINA ALIMENTACIJE
Jedno od najčešćih pitanja koje roditelji postavljaju prilikom razvoda ili prestanka zajednice jeste: Kolika će biti alimentacija?
Odgovor na ovo pitanje nije univerzalan, jer visina alimentacije zavisi od više faktora koje zakon i sud uzimaju u obzir.
Visina alimentacije određuje prema potrebama deteta, ali i Vašim mogućnostima kao obveznika plaćanja alimentacije.
Alimentacija se može utvrditi:
-sporazumno, u dogovoru roditelja,
-ili sudskom presudom, ako nema dogovora.
KOJI JE MINIMALNI IZNOS ALIMENTACIJE?
Minimalni iznos alimentacije za dete jednak je iznosu naknade predviđene za maloletne hranjenike (odnosno polovini ovog iznosa kada alimentaciju plaća jedan roditelj).
Iznos naknade za hranjenike redovno utvrđuje ministarstvo nadležno za socijalna pitanja.
Propisani iznos naknade za maloletne hranjenike se redovno usklađuje, a deljenjem naknade na dva dela (obzirom da su oba roditelja dužnici izdržavanja deteta), dolazi se do preporučenog iznosa minimalne alimentacije.
Ovde možete videti visinu za aktueleni mesec 2025. godine
Važno je napomenuti da se u konkretnom slučaju, sud ne mora držati preporučenog zakonskog minimuma. Sud može dosuditi I manji iznos, ali i veći iznos alimentacije.
Prilikom odlučivanja sud uzima u obzir sposobnost za rad roditelja, zaposlenje, imovinu koju ima kao i prihode od imovine.
KOJI JE MAKSIMALNI IZNOS ALIMENTACIJE?
Zakon ne propisuju gornju granicu iznosa alimentacije,ali sud se u svakom konkretnom slučaju vodi načelom pravičnosti i pravilom da alimentacija:
– treba da obezbedi detetu životni standard sličan onom koji je imalo tokom zajedničkog života roditelja,
– ne sme biti nesrazmerno opterećenje za roditelja koji je plaća
– mora biti realna i izvodljiva.
Porodični zakon RS predviđa da da kvalitet života, odnosno životni standard deteta treba da bude takav da omogući najmanje onakav životni standard koji ima onaj roditelj koji plaća alimentaciju.
Ako je aliementacija određena u procentualnom iznosu od mesečnih primanja roditelja (15-50%), ona će se menjati i povećavati, kako bude rasla i plata roditelja.
Ako je alimentacija određena u fisknom iznosu, u slučaju promene primanja roditelja, tada je neophodno podneti tužbu za promenu iznosa alimentacije kako bi se promenio iznos koji je roditelj dužan da plaća.
ALIMENTACIJA ZA DVOJE ILI VIŠE DECE
Tema alimentacije za dvoje ili više dece često izaziva nedoumice kod roditelja, jer se mnogi pitaju da li se iznos duplira, kako se računa po detetu, i kako sud gleda na obavezu izdržavanja više dece.
Sud uvek procenjuje ukupne potrebe svakog deteta pojedinačno (uzrast, škola, zdravlje, vanškolske aktivnosti) i zatim formira ukupni iznos koji roditelj treba da plaća. Važni faktori su:
-Visina primanja roditelja
-Troškovi života dece
-Broj izdržavanih lica
-Eventualna imovina roditelja
-Dodatni rashodi (npr. privatne škole, terapije)
Iznos koji se dodeljuje na ime alimentacije za decu može među decom biti podeljen ravnopravno 50%-50% ali i na drugačiji način, na primer 30%-70%. U zavisnosti od potreba deteta ali I svakog pojedinačnog slučaja.
U praksi se najčešće dešava da, roditelju koji plaća alimentaciju za više dece, bude dosuđena isplata nižeg iznosa alimentacije po detetu.
KAZNA ZA NEPLAĆANJE ODREĐENE VISINE ALIMENTACIJE
Kada jedan od roditelja ne plaća alimentaciju, to direktno ugrožava život i prava deteta. Zato zakon prepoznaje ovu situaciju kao krivično delo i omogućava kažnjavanje nesavesnih roditelja.
Neplaćanje alimentacije, odnosno nedavanje izdržavanja predstavlja krivično delo prema krivičnom zakonu RS.
Za ovo krivično delo predviđena je nivčana kazna ili kazna zatvora do dve godine, a ukoliko za dete koje izdržavate nastupe teške posledice zbog neplaćanja alimentacije kazna zatvora može biti I do tri godine.
Neće se kazniti učinilac ako iz opravdanih razloga nije davao izdržavanje.
Kriivčni postupak počinje podnošenjem krivične prijave, koju podnosi staratelj deteta, odnosno poverilac izdržavanja, a uglavnom je to drugi roditelj.
Najvažnije: pravo na izdržavanje nije pravo roditelja, već pravo deteta – i zato je zakonom zaštićeno.
